Neformalni programi

 

Osobno usmjereno planiranje - kreiranje bolje budućnosti za osobe s invaliditetom

Ratificirajući UN Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom, Republika Hrvatska je započela s razvojem sustava socijalne skrbi usmjerenog na korisnika. Takav sustav se temelji na načelima poštivanja ljudskih prava, slobode izbora i dostupnosti socijalnih usluga, individualizacije i uključenosti korisnika u zajednicu.

Osobno usmjereni pristup (OUP) je upravo najbolji pristup za razvijanje socijalne inkluzije osoba s invaliditetom, bazirane na socijalnom modelu invaliditeta, ljudskim pravima i univerzalnom dizajnu.

Riječ je o skupini metoda i tehnika razvijenih u svrhu osnaživanja osoba s invaliditetom za samoodređeni život u zajednici. Razvijen je kao dio većeg pokreta za promicanje samoodređenja, samozastupanja i deinstitucionalizacije.

Cilj je osobno usmjerenog planiranja odrediti individualne interese i potrebe svake osobe te odrediti kakva je podrška i od koga je potrebna kako bi se postavljeni ciljevi ostvarili u rokovima koje osoba želi. Osoba je aktivan i ključan sudionik u kreiranju svog plana podrške te je u najvećoj mogućoj mjeri uključena u razvoj, provedbu i u kasnijem tijeku evaluaciju svoga plana.

Ovakav pristup je široko rasprostranjen i prihvaćen u praksi pružatelja usluga u zapadnim zemljama. Osobno usmjereno planiranje, osim teoretskog okvira i dobrih ideja, nudi način na koji se principi normalizacije i socijalne uključenosti mogu provesti u praksi. Iako je osobno usmjereno planiranje prvenstveno bilo usmjereno na osobe s teškoćama, danas se primjenjuje u radu sa svim skupinama i organizacijama u izradi strateških planova.

Ova edukacija će otvoriti mogućnosti za osobe s teškoćama, njihove obitelji, pružatelje usluga i politički odgovorne osobe za boljim razumijevanjem osobno usmjerenog pristupa i pružiti praktičnu edukaciju u primjeni vizualnih alata za planiranje (MAPS i PATH).

Ciljana skupina: edukacijski rehabilitatori, psiholozi, socijalni radnici, radni terapeuti, osobe u neposrednoj podršci, roditelji, članovi obitelji i kreatori politika

Broj polaznika: min. 15

Trajanje: u dva modula (75 sati predavanja i 93 sata konzultacija i supervizije)

 

Osobno usmjereno razmišljanje – priprema za promjene

Reforma sustava socijalne skrbi zahtijeva sveobuhvatne promjene: od prihvaćanja novih vrijednosti preko novih praksi do novih načina financiranja. Pružatelji usluga često su usmjerani na “popravljanje” ili mijenjanje osobe s intelektualnom teškoćom umjesto na otkrivanje onog što osoblje mora drugačije napraviti kako bi se osobi bolje pružala podrška.

Ova edukacija predstavlja uvod u osobno usmjereni pristup koji svojom filozofijom, principima i vrijednostima dovodi do nužnih transformacijskih promjena. Transformacijske promjene zahtijevaju nove načine razmišljanja, značajne su po opsegu (npr. transformacija ustanova socijalne skrbi u pružatelje usluga u zajednici), zahtijevaju odmak od tradicionalnih pristupa i načina rada i bez mogućnosti povratka na staro.

Ciljana skupina: ravnatelji, voditelji stručnih službi, stručni radnici i kreatori politika

Broj polaznika: min. 15

Trajanje: 2 dana

 

Aktivna podrška

Aktivna podrška je tehnika koja se koristi za uključivanje osoba s intelektualnim teškoćama u aktivnosti svakodnevnog života. Ona predstavlja niz postupaka i smjernica za rad s osobama bez obzira na stupanj, vrstu teškoće ili postojanje dodatnih teškoća.

Aktivna podrška uključuje osiguravanje dovoljno podrške koja bi osobama s teškoćama omogućila uspješno sudjelovanje u smislenim aktivnostima i odnosima te preuzimanje kontrole nad svojim životima. Na taj način bi postali samostalniji i uključeniji.

Koristeći tehnike aktivne podrške, osoblje pomaže osobi kako bi usvojila određenu vještinu, razvila osjećaj odgovornosti te aktivno sudjelovala u svakodnevnim aktivnostima.

Smisao osobno usmjerene aktivne podrške je da, uz dostatnu podršku, ljudi mogu iskoristiti svaku priliku za sudjelovanje u aktivnostima i odnosima kod kuće ili u zajednici, na radnom mjestu ili u aktivnostima slobodnog vremena.

Ciljana skupina: osoblje u neposrednoj podršci (asistenti), edukacijski rehabilitatori, psiholozi, socijalni radnici, ravnatelje ustanova, radni terapeuti, roditelji i članovi obitelji

Broj polaznika: min. 15

Trajanje: 2-3 dana

 

Razvoj usluga u zajednici

Hrvatski proces priključivanja Europskoj Uniji stvorio je nove poticaje za vladu da prihvati napredne političke smjerove te je otvorio nove poglede na mogućnosti deinstitucionalizacije. 2007. godine Hrvatska je postala treća zemlja u svijetu koja je ratificirala Konvenciju UN o pravima osoba s invaliditetom i njezin Fakultativni protokol. Temeljem ratifikacije Konvencije i prihvaćanja nacionalne strategije o jednakosti osoba s invaliditetom, nadležno ministarstvo je prihvatilo nacionalni plan deinstitucionalizacije i transformacije institucija soci-jalne skrbi.

Cilj ovog plana bio je unaprijediti deinstitucionalizaciju i transformirati stacionarne institucije u pružatelje usluga u zajednici. Ovaj se cilj odrazio u Zajedničkom memorandumu o socijalnom uključivanju, kojega je potpisala Hrvatska s Europskom Unijom kao obavezu u procesu svog priključivanja Uniji.

Edukacija ima za ciljeve:

a) sustavno i cjelovito pri-kazati usluge u zajednici,

b) dati praktične savjete i primjere dobre prakse kako provesti tranziciju od institucionalne skrbi prema obiteljski usmjerenoj skrbi kao i razvoju usluga u zajednici za pojedince koji trenutno žive u instituciji kao i za one koji žive u zajednici, ali često bez odgovarajuće podrške

Ciljana skupina: ravnatelji ustanova, članovi stručnog tima ustanova, kreatori politika

Broj polaznika: min. 15

Trajanje programa: 2-3 dana

 

Izazovna ponašanja osoba s intelektualnim teškoćama

Tradicionalni pristup osobama s intelektualnim teškoćama i još k tome s izazovnim ponašanjima možemo opisati kao „kontroliraj i ispravi/popravi“. To u praksi znači da stručnjaci preuzimaju kontrolu nad takvim ponašanjem koristeći sva dostupa sredstva od fizičkog i kemijskog obuzdavanja (npr. lijekovima ili sl.) do nagrađivanja i kažnjavanja koristeći metode tzv. uvjetovanog poželjnog ponašanja.

Svakodnevna praksa nam pokazuje kako ovakav pristup nije efikasan dok istovremeno osobu stavljamo u poziciju objekta. Osobe s intelektualnim teškoćama koje su podvrgnute ovakvom pristupu i tehnikama nikada nisu sretni ljudi, njihova iskustva su bolna i ponižavajuća. Čim nema kontrole (izvanjskog pritiska) ponašanja se vraćaju na stare poznate obrasce. To dovodi do povećanja napora da se uspostavi jača kontrola često i s drastičnijim, a ponekad i opasnijim metodama.

Ova edukacija pruža priliku da promijenite tradicionalni pristup u radu kroz povećanje svojih kompetencija za rad s osobama s izazovnim ponašanjima bez obzira jesu li oni dio vašeg profesionalnog ili privatnog života.

Ciljana skupina: osoblje u neposrednoj podršci (osobni asistenti, radni asistenti/instruktori), edukacijski rehabilitatori, psiholozi, socijalni radnici, ravnatelji ustanova, radni terapeuti, roditelji i članovi obitelji

Broj polaznika: min. 15

Trajanje: 2 dana

 

Komunikacija

“Nemoguće je ne komunicirati u situaciji kada se dvoje ljudi vide. Jer aktivnost ili neaktivnost, riječi ili šutnja, sve ima vrijednost poruke.”

 Paul Watzlawick

Veliki broj definicija komunikacije govori o složenosti tog procesa koji je presudan za stvaranje odnosa. Dobra komunikacija temelj je uspješnih međuljudskih odnosa. Istraživanja pokazuju da, iako je međuljudska komunikacija jedno od čovjekovih najvećih dostignuća, prosječan čovjek ne komunicira dobro. Loša komunikacija vodi do usamljenosti i udaljavanja od prijatelja, partnera, roditelja i djece, kao i do slabog uspjeha u poslu. Ponavljana i česta upotreba neprimjerene komunikacije može biti uzrok trajnom poremećaju međuljudskih odnosa.

U svakoj životnoj dobi sposobni smo naučiti efikasne komunikacijske vještine koje poboljšavaju međuljudske odnose i povećavaju zadovoljstvo u svakodnevnom životu. Vještine u odnosima s ljudima danas su ključan element uspjeha u raznim profesionalnim područjima, a naročito su važne u pomagačkim profesijama.

Ciljana skupina: osoblje u neposrednoj podršci (asistenti), edukacijski rehabilitatori, psiholozi, socijalni radnici, ravnatelji ustanova, radni terapeuti, roditelji i članovi obitelji

Broj polaznika: min. 15

Trajanje: 2 dana

 

Radionica – „Pravo na rad osobama s invaliditetom, na jednakoj osnovi s drugima (čl. 27. KPOI)“

Kako bi osoba ostvarila punu participaciju u životu zajednice, bolje socijalne kontakte, status i doživljaj osobnog postignuća te kako bi se u potpunosti realizirala potrebno joj je omogućiti pravo na rad.

Osobe s invaliditetom spadaju u jednu od najteže zapošljivih kategorija nezaposlenih osoba, a s ciljem da se takvo stanje promijeni Zakonom o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom (NN157/13, 152/14) propisana je obveza i dužnost poslodavca, koji zapošljava najmanje 20 radnika, na zapošljavanje određenog broja osoba s invaliditetom, ovisno o ukupnom broju zaposlenih radnika i djelatnosti koju obavljaju.

Na ovoj radionici sudionici će se senzibilizirati o pravu na rad i zapošljavanje iz članka 27. (Rad i zapošljavanje) iz UN Konvencije o pravima osoba s invaliditetom. Ovo pravo uključuje pravo na mogućnost zarađivanja za život od rada, slobodno odabranog ili prihvaćenog na tržištu rada i u radnom okruženju koje je otvoreno, inkluzivno i dostupno osobama s invaliditetom.

Ciljana skupina: roditelji i članovi obitelji osoba s invaliditetom, predstavnici pružatelja usluga u zajednici, predstavnici nevladinih organizacija

Broj polaznika: min. 20

Trajanje: 1 dan

 

Zapošljavanje uz podršku

Zapošljavanje uz podršku prepoznato je kao najbolji način podrške osobama kojima je ona potrebna pri radu i zapošljavanju na otvorenom tržištu rada.

Zapošljavanje uz podršku je plaćeni rad osoba s intelektualnim teškoćama. Cilj je pronaći i prilagoditi smislene poslove u zajednici te osigurati osobi primjereno obučavanje i podršku na radnom mjestu. Zapošljavanje uz podršku zagovara osiguravanje prava na rad, poštivanje ljudskog dostojanstva i pruža mogućnost socijalnog i gospodarskog uključivanja osoba u zajednicu. To je model partnerstva u kojem su, uz osobu i članove tima službe zapošljavanja uz podršku, uključeni poslodavci, obitelj, skrbnici i po potrebi druge službe u zajednici koje su važne za samu osobu.

Kroz ovo usavršavanje stječu se nove vještine i znanja za obavljanje poslova stručnjaka u uključivanju osoba s invaliditetom na otvoreno tržište rada.

Ciljana skupina: edukacijski rehabilitatori, psiholozi, socijalni radnici, radni terapeuti – stručnjaci koji rade s osobama s invaliditetom

Broj polaznika: min. 15

Trajanje: Rad u modulima (ukupno 15 dana)

 

Radionica – Pružanje usluga organiziranog stanovanja za osobe s intelektualnim teškoćama 

Proces deinstitucionalizacije i transformacije domova socijalne skrbi usmjerava se prema razvijanju modela pružanja usluga u zajednici. Takav model nužno zahtijeva postojanje adekvatnih službi podrške usmjerenih na uključivanje osobe u različite aktivnosti, kako bi osoba s intelektualnim teškoćama u što je moguće većoj mjeri postigla socijalnu uključenost. Takva transformacija zahtijeva stjecanje novih znanja i vještina radnika ustanove u transformaciji.

Ovaj program pruža mogućnost sudionicima da dobiju nužne informacije o inkluzivnim uslugama, životu u zajednici, ljudskim pravima, organizaciji nove službe, pripremi korisnika za prijelaz iz institucije u život u zajednici i osobno usmjerenom pristupu.

Ciljana skupina: osoblje u neposrednoj podršci (asistenti), edukacijski rehabilitatori, psiholozi, socijalni radnici, ravnatelji ustanova, radni terapeuti i članovi obitelji

Broj polaznika: min. 15

Trajanje: 2-3 dana

 

Psihološke potrebe

Po definiciji, potrebe su energizirajuća stanja koja, ukoliko su zadovoljena vode prema zdravlju i dobrobiti pojedinca. Nezadovoljenje potreba doprinosi patologiji i nedostatku dobrobiti.

Utjecaj zadovoljenja psiholoških potreba na svakodnevno zadovoljstvo tumači se kroz teoriju samoodređenja time da osoba kroz izbore zadovoljava svoje različite potrebe. Iako su i potrebe i aktivnosti različite, pretpostavlja se da upravo postizanje iskustava kompetencije, autonomije i povezanosti poboljšava osjećaj dobrobiti. Kompetencija se odnosi na potrebu da se osjećamo uspješni (efikasni) i da imamo kontrolu u odnosu na okolinu. Različiti istraživači ističu potrebu za kompetencijom kao glavnim preduvjetom za ostvarenje samopoštovanja i samopouzdanja.

Teorija samoodređenja pretpostavlja da će zadovoljenje osnovnih psiholoških potreba rezultirati većom subjektivnom dobrobiti, a time i njenom važnom komponentom – zadovoljstvom životom.

Ovim edukacijom stječete uvid u vlastite psihološke potrebe i načine kao ih zadovoljavate. Kroz osobno iskustvo učite o važnosti prepoznavanja i zadovoljenja potreba osoba kojima pružate podršku.

Ciljana skupina: osoblje u neposrednoj podršci (asistenti), edukacijski rehabilitatori, psiholozi, socijalni radnici, ravnatelji ustanova, radni terapeuti i članovi obitelji

Broj polaznika: min. 15

Trajanje: 3 dana